David Ben-Gurion
David Ben Gurion (Płońsk, 16. listopada 1886. - Tel Aviv, 1. prosinca 1973.), izraelski političar.
Životopis
Izraelski laburistički vođa, državnik i prvi premijer Izraela i ministar odbrane (1948. - 1953. i 1955. - 1963.) koji je posvetio svoj život osnivanju izraelske države u Palestini i kasnije ponio titulu oca domovine. Ben Gurion čije prezime u orginalu glasi Gruen, rođen je u mjestu Płońsku u Rusiji (danas dio Poljske) dana 16. listopada 1886. godine kao sin odvjetnika i aktivnog cionista. Obrazovao se u hebrejskoj školi koju je osnovao njegov otac. U dobi od 14 godina postao je član cionističke mladeži i vođa skupine mladih židova nazvane Ezra, a čiji su članovi međusobno razgovarali samo na hebrejskom jeziku. Sa 18 godina postao je učitelj u Varšavskoj židovskoj školi i pridružio se socijalističkoj cionističkoj skupini Poalei Zion (Radnici Ziona). Poljsku je napustio 1906. godine, a 1908. radi na farmi u židovskom naselju u Palestini koja se nalazila na području koje je bilo pod turskom kontrolom. Tu je postao jedan od pokretača agrikulturne radničke komune te je pomogao utemeljiti židovsku samoobrambenu grupu Hashomer (Čuvar)
Godine 1910. odustao je od od rada na farmi i počeo uređivati cioistički radnički list Achdut (Jedinstvo) na hebrejskom jeziku. U to doba već je svoje prezime promijenio u Ben Gurion, što na hebrejskom znači "sin mladog lava". Početkom Prvog svjetskog rata Turci su ga protjerali iz Palestine, zajedno s Yitzhakom Ben-Zvijem (kasnije drugim predsjednikom Izraela), te 1915. godine Gurion stiže u New York u ime socijalističkih cionista. U New Yorku se i vjenčao s Paulom Monbesz, cionističkom aktivisticom. Godine 1917. u Velikoj Britaniji objavljuje Balfourovu deklaraciju koja oživljava cionističke nade zbog njegove podrške narodnom domu za Židove u Palestini. Ben Gurion pomaže organiziranje Židovske legije u okviru britanskih trupa, a u koju i sam stupa u Kanadi u travnju 1918. godine. No, dok je legija doplovila do Palestine rat je završio, a Britanci su preuzeli vlast u Palestini. Godine 1922. britanski mandat za upravu nad Palestinom postao je služben. Samo godinu dana ranije (1921.) postao je glavni tajnik Histadruta, konfederacije židovskih radnika. Cijelo to vrijeme bio je predstavnik Histadruta u Svjetskoj cionističkoj organizaciji i Židovskoj agenciji.
Godine 1930. utemeljio je Mapai, cionističku radničku stranku, a do 1935. postao je predsjednik Izvršnog komiteta Židovske agencije za Palestinu, službenim nadglednikom židovske Svete Zemlje. Devet godina kasnije (1939.) Velika je Britanija napravila veliku promjenu u svojoj dotadašnjoj prožidovskoj politici i ograničila je imgracijsku kvotu Židova u Palestinu. Godine 1944. postao je predsjednik Cionističke svjetske organizacije. I u vrijeme Drugog svjetskog rata Ben Gurion je nastavio svoju borbu surađujući s Britancima, ali je poveo političku i vojnu borbu protiv njih 1947. - 1948. godine. Na kraju je došao do željenog cilja, republika Izrael proglašena je 14. svibnja 1948., a on je proglašen premijerom novostvorene države (kasnije je postao i ministar obrane). I ne samo to već je uspio razdjeljenje židovske ilegalne oružane skupine stopiti u jedinstvenu vojsku koja je porazila arapske invazijske snage i osvojila poluotok Sinaj koji pripada Egiptu (više na Bliskoistočni sukob). Na unutarnjem planu petnaest je godina (izuzevši period od 1953. - 1955.) vodio svoju zemlju promovirajući useljavanje, obrazovanje i razvoj pustinjskih krajeva. Unatoč oštrom protivljenju opozicije Ben Gurion je podržao uspostavu veza sa Zapadnom Njemačkom.
Godine 1963. dao je ostavku da bi, kako je rekao, učio i pisao; ali i stoga što je izgubio podršku u svojoj stranci. Na mjestu premijera i ministra obrane naslijedio ga je Levi Eshkol. Iako je podnio ostavku, ostao je zastupnik u Knesetu (izraelski parlament) sve do umirovljena 1970. godine. U tom periodu između njega i Eshkola razvilo se političko suparništvo. To je dovelo do raskola unutar MAPAI stranke. U lipnju 1965. Ben Gurion je utemeljio RAFI stranku (Lista izraelskih radnika). Na narednim izborima RAFI je osvojio deset zstupničkih mjesta u Knesetu. Godine 1968. RAFI se pridružio MAPAI stranci na čijem je čelu sada bio Ahdut Ha'avoda i oformljena je nova stranka - Izarelska radnička stranka. No, Ben Gurion je osnovao novu stranku - Hareshima Hamamlachtit (Državna lista) koja je osvojila četiri zastupnička mjesta u Knesetu na izborima 1969. godine. Naredne godine Ben Gurion je otišao u mirovinu i zadnjih je deset godina svog života živio u kibucu Sde Boker u području Negev. Umro je 1. prosinca 1973. godine. Ben Gurion bavio se i pisanjem, njegova najvažnija djela su: Osobna povijest (1970.) i Židovi i njihova zemlja (1974.). Oba su objavljena postumno.
- p
- r
- u
Winston Churchill • Clement Attlee • Anthony Eden • Harold Macmillan • Harold Wilson • Margaret Thatcher • Charles de Gaulle • Georges Pompidou • François Mitterrand • Robert Schuman • Jean Monnet • Konrad Adenauer • Willy Brandt • Helmut Kohl • Alcide De Gasperi • Aldo Moro • Giovanni Leone • Giulio Andreotti • Sandro Pertini • Éamon de Valera • Seán MacBride • Francisco Franco • António de Oliveira Salazar • Dag Hammarskjöld • Olof Palme • Trygve Lie • Paul-Henri Spaak • Kurt Waldheim • Ivan XXIII. • Pavao VI. • Ivan Pavao II.
Josip Broz Tito • Vladimir Bakarić • Edvard Kardelj • Walter Ulbricht • Erich Honecker • Todor Živkov • Imre Nagy • János Kádár • Mátyás Rákosi • Miklós Németh • Nicolae Ceauşescu • Aleksandar Dubček • Gustáv Husák • Václav Havel • Enver Hoxha • Lech Wałęsa • Bolesław Bierut • Władysław Gomułka • Wojciech Jaruzelski
Mao Zedong • Zhou Enlai • Deng Xiaoping • Kim Il-sung • Hồ Chí Minh • Võ Nguyên Giáp • Pol Pot
Džavaharlal Nehru • Indira Gandhi • Radživ Gandhi • Sukarno • Suharto • Norodom Sihanouk • Lon Nol • U Thant • Muhamed Mosadek • Muhamed-Reza Pahlavi • Ruholah Homeini • Muhammad Ali Jinnah • Yahya Khan • Zulfikar Ali Bhutto • Sadam Husein • Ibn Saud • Faisal • Hafez al-Asad • Hussein I. • Jaser Arafat
Chiang Kai-shek • Eisaku Satō • Shigeru Yoshida • Ichirō Hatojama • Jasuhiro Nakasone • Seungman Lee • Ferdinand Marcos • Corazon Aquino • Haim Vajcman • David Ben-Gurion • Golda Meir • Menahem Begin • Jichak Rabin
Gamal Abdel Nasser • Anvar Sadat • Hosni Mubarak • Houari Boumédienne • Habib Bourguiba • Muammar al Gaddafi
Kwame Nkrumah • Félix Houphouët-Boigny • Agostinho Neto • Léopold Sédar Senghor • Ahmed Sékou Touré • Julius Nyerere • Jomo Kenyatta • Nnamdi Azikiwe • Patrice Lumumba • Haile Selassie • Kenneth Kaunda • Samora Machel • Milton Obote • Canaan Banana • Sylvanus Olympio
Nelson Mandela • Frederik Willem de Klerk • Idi Amin Dada • Mobutu Sese Seko • Robert Mugabe • Ian Smith • Siyaad Barre • Samuel Doe • William R. Tolbert, Jr. • Siaka Stevens • Omar Bongo
Lester B. Pearson • Pierre Trudeau • Fulgencio Batista • Fidel Castro • Che Guevara • François Duvalier • Jean-Claude Duvalier • Rafael Trujillo • Ellis Clarke • Eric Gairy • Maurice Bishop • José Figueres Ferrer • Óscar Arias • Anastasio Somoza García • Anastasio Somoza Debayle • Daniel Ortega • Oswaldo López Arellano • Omar Torrijos • Manuel Noriega • Jacobo Arbenz Guzmán
Salvador Allende • Augusto Pinochet • Juan Perón • Arturo Illia • Isabel Perón • Jorge Rafael Videla • Getúlio Vargas • Juscelino Kubitschek • João Goulart • Humberto Castelo Branco • Ernesto Geisel • Rómulo Betancourt • Hernán Siles Zuazo • Víctor Paz Estenssoro • Alfredo Ovando Candía • José María Velasco Ibarra • Guillermo Rodríguez • Arthur Chung • Gustavo Rojas Pinilla • Gabriel París Gordillo • Alfonso López Michelsen • Manuel Prado y Ugarteche • Fernando Belaúnde Terry • Juan Velasco Alvarado • Javier Pérez de Cuéllar • Alfredo Stroessner • Dési Bouterse • Jorge Pacheco Areco • Juan María Bordaberry • Julio María Sanguinetti